Tema majčinstva inspirirala je mnoge pjesnike tijekom vremena.

Svako vrijeme je dobro vrijeme za posvetiti lijepe riječi majkama, koje izvlače ono najbolje iz sebe i svakodnevno nas uče i inspiriraju. Iz tog razloga, ovdje vam ostavljamo izbor od 16 komentiranih pjesama , poznatih autora, koje ćete posvetiti svojoj majci i izraziti joj svu ljubav svijeta.

1. Slatkoća, Gabriela Mistral

Teško je riječima izraziti ljubav prema majci. U ovoj prekrasnoj pjesmi čileanske pjesnikinje Gabriele Mistral, sadržanoj u njezinoj knjizi Nježnost (1924.), lirski govornik izražava svu ljubav koju osjeća prema svojoj majci. Odražava onu zajednicu majke i djeteta koja dolazi čak iz majčine utrobe.

Moja mala majko,

nježna mala majko,

da ti kažem

slatke stvari ekstremne.

Moje tijelo je tvoje

koje si skupio u buket,

neka ga mijesi

na tvom krilu .

Ti igraš da budeš list

a ja da budem rosa,

i u tvojim ludim rukama

obustavi me.

Bože moj,

cijeli moj svijete,

dopusti da ti kažem

ljubavi moja.

2. Kad odrastem, Álvaro Yunque

Među poetskim skladbama argentinskog pisca Álvara Yunquea ima i dječjih pjesama poput ove. U njoj se kroz dječju maštu iskazuje ne samo bratstvo, nego i ljubavsina koji u trenutku velike boli moli za ljubav svoju majku koja mu znači sve. Autor je ovu pjesmu posvetio svojoj majci 1878. godine.

Majko, majko, kad bi samo znala

koliko nijansi tuge

imam ovdje!

Da si me čuo i da si vidio

Ovu borbu koja već počinje

Za mene

Rekao si mi da onaj koji plače

Bog voli najviše ; što je uzvišeno

Utješi:

Dođi dakle, majko i moli;

Ako vjera uvijek iskupljuje,

Dođi i moli

Od tvoje djece, onaj koji je najmanje zaslužio

Tvoju ljubav

Možda sam ja;

Ali kad vidiš koje patim i patim

Moraš me voljeti, majko moja

Mnogo više

Volim te puno! Tvojim rukama

Ponekad želim ove hramove

Stisni

Neću više puste snove:

Dođi, o majko! da ako dođeš

Volim opet

Samo, majko, tvoju ljubav,

Nikad, nikad, nije ugasila

za mene.

Volio sam te od djetinjstva;

Danas... život sam sačuvao

za tebe.

Mnogo puta, kad neki

skrivena tuga proždire

bez milosti,

Sjećam se kolijevke

koju si ljuljala u zoru

moga vijeka.

Kad se vratim šuteći

Savijajući se pod težinom

svog križa,

Vidiš me, daješ mi poljubac

I u mojim tamnim grudima

Svjetlost izvire

Ne želim više časti;

Samo želim biti miran

Gdje si ti;

Tražim samo tvoju ljubav;

Želim ti dati sve svojeduša…

Još mnogo toga.

Sve, sve me je ostavilo;

U mojim grudima gorčina

Počivao je;

Rugali su mi se snovi moji,

Tvoja ljubav sama, slučajno

Nikad nije pobjegla.

Možda, majko, zabluda,

ne znajući ni ne znajući to Što sam radio?

Uvrijedio sam te.

Zašto sam, majko, u tom trenutku?

Zašto sam onda, živote moj,

ne umrijeti?

Mnogo sam ti jada nanio,

Zdrava majko, s mojom ludom

Mladost:

Na koljenima kraj tebe

Danas moje usne samo zazivaju

vrlinu.

Moram biti onaj koji podržava

Milovati svoju umornu

Starost;

Ja moram biti onaj koji uvijek dolazi

Da pijem tvoj pogled

Jasnoću.

Ako umrem —već imam osjećaj

da ovaj svijet ne zakasni

Otići ću, —

U borbi me ohrabri,

I mom kukavnom duhu

Daj vjeru.

Nemam ti što dati;

Prsi mi skaču

Sa strašću:

Samo, majko, ljubiti ti

Već mi treba, već mi treba Srce.

13. Uz mene, Gabriela Mistral

Među pjesmama Gabriele Mistral je i ova o majčinstvu. Ova kompozicija evocira sliku majke koja grli svoje novorođenče u svojoj utrobi, koje moli da se ne odvaja od nje.

Velloncito de mi carne

that I tkala u svojoj utrobi ,

hladno malo runo,

spavaj za mene!

Jarebica spava u djetelini

sluša otkucaje tvog srca:

ne uznemireni ste mojimŽivjela,

zaspi privezana uz mene!

Drhti mala travka

zadivljena živim

ne puštaj mi grudi

zaspi privezan uz mene!

Sve sam izgubio

sada drhtim i kad spavam.

Nemoj mi skliznuti iz ruke:

zaspati zakačen za mene!

14. Doña Luz XVII, Jaime Sabines

Prevladavanje smrti majke može biti vrlo težak proces. Meksički pjesnik, Jaime Sabines, posvetio je ovu skladbu svojoj majci, koja je imala veliki utjecaj na njegovu poeziju. U ovim stihovima naslućuje se proces žalovanja lirskog govornika, u odsutnosti majke

Kiša će padati u kišno doba,

Bit će vruće ljeti,

bit će hladno na zalasku sunca.

Opet ćeš umrijeti tisuću puta.

Procvjetat ćeš kad sve procvjeta.

Ti si ništa, nitko , majko.

Isti trag ostat će od nas,

sjeme vjetra u vodi,

kostur lišća na zemlji.

Na stijenama, tetovaža iz sjene,

u srcu drveća riječ ljubav.

Mi smo ništa, nitko, majko.

To beskorisno je živjeti

ali je beskorisnije umrijeti.

15. Majko, odvedi me u krevet, Miguel de Unamuno

Španjolski pisac Miguel de Unamuno posvetio je dio svog stvaralaštva poeziji. U ovoj skladbi lirski govornik prije spavanja moli majku da pođe s njim. U njemu se opaža brigakoje majke pružaju svojoj djeci i mir koji samo one prenose da zaspu.

Majko, odvedi me u krevet.

Majko, odvedi me u krevet,

mogu Ne ustaj.

Dođi, sine, Bog te blagoslovio

i ne dopusti da padneš.

Ne ostavljaj me,<1

otpjevaj mi tu pjesmu.

Pjevala mi je moja majka;

kao djevojčica zaboravila sam je,

kad sam te držala na svojim grudima

S tobom sam je zapamtio.

Što kaže pjesma, majko moja,

Šta kaže ta pjesma?

Ne kaže, sine moj, moli,

moli riječi od meda;

moli riječi snova

koje ne govore ništa bez toga.

Jesi li tu, majko moja?

Zašto te ne uspijevam vidjeti...

Ovdje sam, s tvojim snom;

spavaj, sine, s vjerom.

16. Darovi, Luis Gonzaga Urbina

Ova pjesma meksičkog pisca Luisa Gonzage Urbine posvećena je njegovim roditeljima. U njoj lirski govornik ističe sposobnosti koje je naslijedio od svakoga od njih, a posebno od majke, koja ga je ispunjavala nježnošću, ljubavlju, slatkoćom i vitalnošću. Naučio ga je cijeniti najljepše detalje u životu.

Moj otac je bio jako dobar: dao mi je svoju naivnu

radost; njegova ljubazna ironija

: njegova nasmiješena i mirna iskrenost

Njegova velika ponuda! Ali ti, majko moja,

Ti si mi darovala svoju blagu bol

Ti si mi u dušu stavila bolesnu nježnost,

nervoznu i neumornu čežnju za ljubavlju ;

theskrivena želja za vjerovanjem; slast

osjećanja ljepote života i sanjanja.

Plodnog poljupca koji su dva bića dala jedno drugom

radosnog i tužnog - u satu ljubavi ,

rodila se moja neharmonična duša; ali ti si, majko,

koja si mi dala tajnu unutarnjeg mira.

Na milost i nemilost vjetrova, poput slomljenog čamca

ide, pateći, duh; Očajno, ne.

Sretna spokojnost malo-pomalo nestaje;

ali preko osmijeha koji mi je dao moj otac, suza koju mi ​​je dala moja majka

teče iz moje oči mi je dao.

17. Vječna ljubav, Gustavo Adolfo Bécquer

Najreprezentativniji pjesnik španjolskog romantizma pisao je prekrasne ljubavne pjesme. Iako u ovoj rimi lirski govornik izražava vječne osjećaje prema dragoj, njegovi stihovi savršeno opisuju i sinovsku ljubav.

Ljubav prema majci je, kako kaže ova pjesma, nemoguće ugasiti.

Sunce se može zauvijek naoblačiti;

more može presušiti u trenu;

os zemlje može se slomiti

kao slabi kristal

Sve će se dogoditi! Smrt bi me mogla

pokriti svojim pogrebnim šušom;

ali plamen tvoje ljubavi nikad se neće moći ugasiti u meni.

Bibliografske reference:

• de Castro, R. (2021). Mojoj majci . Saga.
• Unamuno, M. (2021.). Miguel de Unamuno: Cjelokupna djela . Wisehouse.
• Neruda, P. (2010). Sumrak . Losada.
• Poe, E. A. (2019). Tišina i druge pjesme (A. Rivero, Trad.). Nordijske knjige
• Sabines, J. (2012.). Pjesnička antologija . Fond gospodarske kulture.

Mama: kad porastem

sagradit ću ljestve

tako visoko da doseže nebo

da idem i hvatam zvijezde.

Napunit ću svoje džepove

zvijezdama i kometima,

i otići ću dolje da ih podijelim

djeci u školi.

Za tebe ću ti donijeti,

mama, pun mjesec,

osvijetliti kuću

bez trošenja električne energije

3. Mojoj majci, Edgar Allan Poe

Američki pisac, Edgar Allan Poe, također je posvetio pjesmu svojoj majci posvojiteljici. Prerana smrt njegove biološke majke značajno je utjecala na njegov rad. U ovom sastavu on spominje oboje, ali u njemu ističe ljubav koju je ispovijedao prema Francisu Allanu, jer je mnogo više od njegove majke.

Jer vjerujem da je na nebesima, gore,

anđeli koji šapću jedni drugima

ne nalaze među svojim riječima ljubavi

nijednu odanu kao "Majko",

Uvijek sam ti davao to ime,

Ti koja si mi više od majke

i ispunjavaš moje srce, gdje te smrt

stavi, oslobodi dušu Virginije.

Moja vlastita majka, koja je umrla vrlo brzo

nije bila ništa više od moje majke, ali ti

si majka onoga koga sam volio,

i zato si draža od toga ,

kao što je beskrajno moja žena

moja duša voljela više od sebesama.

4. Amor, Pablo Neruda

Ova Nerudina pjesma, s ljubavnom temom, dio je njegove početne faze u poeziji. U ovoj skladbi, sadržanoj u zbirci pjesama Crepusculario (1923.), lirski govornik izražava ljubav koju osjeća prema svojoj dragoj. Obožavanje koje osjeća prema njoj je takvo da poželi da mu je bio vlastiti sin.

Ženo, bio bih ti sin da pijem

mlijeko iz tvojih grudi kao iz izvora ,

što te gledam i osjećam pored sebe i imam te

u zlatnom smijehu i kristalnom glasu.

Što te osjećam u svojim venama kao Boga u rijeke

i obožavam te u tužnim kostima prašine i vapna,

jer će tvoje biće proći bez boli pored mene

i bi li izašlo u strofi? Čisti od svakog zla.

Kako bih ja znao da te volim ženo, kako bih ja znao

da te volim, da te volim kao što niko nije znao!

Umrijeti i još te više voljeti.

I dalje te voljeti sve više i više.

5. Majčinski savjeti, Olegario Víctor Andrade

Mame su često te koje najbolje poznaju svoju djecu. To suučesništvo majke i djeteta može biti teško izraziti riječima. Pisac rođen u Brazilu, Olegario Víctor Andrade, napisao je pjesmu o ovoj neobjašnjivoj vezi između majki i duša njihove djece. Pjesma koja nas podsjeća da su majke uvijek tu, i u dobru i u zlu.

Dođi ovamo, slatko mi je rekla majka

istinadan,

(još mi se čini da čujem rajsku melodiju u okruženju

njezina glasa).

Dođi i reci mi što čudni uzroci

iščupaju onu suzu, sine moj,

što visi s tvojih drhtavih trepavica

kao zgrušena kap rose.

Imaš sažaljenja i skrivaš se to od mene:

zar ne znaš da najjednostavnija majka

može čitati dušu svoje djece

kao što ti znaš čitati početnicu?

Hoćeš da pogodim što osjećaš?

Dođi ovamo, ježu,

da s par poljubaca u čelo

rastjeram oblake s tvoje nebo.

Brznula sam u plač. Ništa, rekoh mu,

Ne znam uzrok svojih suza;

ali s vremena na vrijeme srce me stisne

i plačem!... <1

Zamišljeno je pognula čelo,

zjenica joj je bila uznemirena,

brišući svoje i moje oči,

reče mi mirnije:

Uvijek zovi svoju majku kad patiš

doći će živa ili mrtva:

ako je na svijetu da dijeli tvoje tuge,

a ako ne, da te utješim odozgo.

I činim to kad loša sreća

kao što danas remeti mir moga doma,

Zazivam ime moje voljene majke,

i tada osjećam kako mi se duša širi!

6. Milovanje, Gabriela Mistral

Nema većeg utočišta od naručja majke. Gabriela Mistral napisala je pjesme poput ove, u kojima je uhvatila sliku majke koja ljubi, brine i štiti svog sina u svom naručju. Jedan odnajnježnije i najplemenitije geste ljubavi koje mogu biti na svijetu.

Majko, majko, ti me ljubi,

ali ja tebe više,

i roj mojih poljubaca

ne da ti ni da pogledaš...

Uđe li pčela u ljiljan,

ne osjetiš njeno lepršanje.

Kad sakriješ svog sinčića

ne čuješ ga ni kako diše...

Gledam te, gledam te

bez umora gledanja,

pa kakvo lijepo dijete vidim

pojavljuju se tvoje oči...

Jezerce kopira sve

što gledaš;

ali imaš cure

za svog sina i ništa više.

Male oči koje si mi dao

Moram ih potrošiti

pratim te kroz doline,

uz nebo i uz more...

Moglo bi te također zanimati: 6 temeljnih pjesama Gabriele Mistral

7 . Sinovska ljubav, Amado Nervo

Ova pjesma Amada Nerva, jednog od najvećih predstavnika španjolsko-američkog modernizma, posvećena je njegovim roditeljima. Lirski govornik iskazuje svoje obožavanje majci i ocu. Oni su ti koji ga uvijek prate u njegovim dobrim i lošim trenucima, i koji su ga naučili da bude dobar i sretan.

Obožavam svoju dragu majku,

Obožavam i svog oca ;

nitko me ne voli u životu

kako me znaju voljeti.

Ako spavam, oni čuvaju moj san;

ako Ja plačem, oboje su tužni;

ako se ja smijem, njegovo lice je nasmijano;

moj smijeh je sunce za njih.

JaOboje s neizmjernom nježnošću uče

biti dobar i sretan.

Moj otac za moju borbu i misli,

moja majka uvijek moli za mene.

Također možete pročitati: Pjesma u miru Amada Nerva

8. Ay!, when the children die, Rosalía de Castro

Ova elegična skladba dio je jednog od prvih djela galicijske autorice Rosalíe de Castro pod naslovom Mojoj majci ( 1863).

U ovoj pjesmi bavi se temom smrti i tjeskobom koju smrt djeteta uzrokuje majci. Lirski govornik istražuje i vlastitu bol, aludirajući na trenutak smrti vlastite majke.

Ja

Oh!, kad umiru djeca,

rane ruže travanjske,

nježnog plača majke

bdije nad njezinim vječnim snom.

Niti u grob idu sami,

o vječna patnja

majke, prati sina

u beskrajne krajeve.

Ali kad majka umre,

jedina ljubav koja je ovdje ;

Oh kad umre majka,

treba da umre sin.

II

Imao sam slatku majku,

dao Bog ja,

nježnija od nježnosti,

više anđeo od mog dobrog anđela.

U njegovom ljubavnom krilu,

zvučalo je… kimeričan san!

napustiti ovaj nezahvalni život

uz tihi zvuk njihovih molitava.

Ali moja slatka majka,

srce joj se razboljelo,

nježnost i bolovi,

oh!, topili su se u njegovim grudima.

Uskorotužna zvona

dala su vjetru svoje odjeke;

moja majka je umrla;

osjetio sam kako mi se grudi paraju.

Djevice od milosrđa,

bilo je pored mog kreveta...

Imam drugu majku na visini...

zato nisam umro!

9. La madre ahora, Mario Benedetti

Ova skladba urugvajskog pjesnika Maria Benedettija nalazi se u zbirci pjesama Ljubav, žene i život (1995), kompilaciji ljubavnih pjesama.

Ova autorova osobna pjesma evocira sjećanje na njegovu majku, svjedokinju teških društvenih i političkih zbivanja u svojoj zemlji. Aludira na razdoblje od 12 godina koje je autor proveo u progonstvu. U ovim stihovima, oči njegove majke, koja je ostala neozlijeđena na tom nemirnom mjestu, su poput njegovih.

Prije dvanaest godina

kad sam morao otići

ja ostavio sam majku kraj prozora

gledajući u aveniju

sada je dobivam natrag

samo s razlikom od štapa

dvanaest godina je prošlo <1

ispred njegovog prozora neke stvari

parade i racije

studentski bijeg

gužve

bijesne šake

i dim suze

provokacije

pucnji daleko

službena slavlja

tajne zastave

živ pronađen

nakon dvanaest godina

moja majka je još uvijek na svom prozoru

gleda u aveniju

ili možda ne gleda u nju

samo pregledava svoju unutrašnjost

Ne znam da krajičkom okaili od prekretnice do prekretnice

bez treptanja

sepia stranice opsesija

očuhom koji ga je tjerao

ispravljati nokte i nokte

ili s mojom bakom Francuskinjom

koja je destilirala uroke

ili s njenim nedruštvenim bratom

koji nikada nije htio raditi

Zamišljam toliko zaobilaznica

kada je bila voditeljica dućana

kada je pravila dječju odjeću

i neke šarene zečeve

koje su svi hvalili

moja bolesna brat ili ja s tifusom

moj otac dobar i poražen

od tri-četiri laži

ali nasmijan i blistav

kada je izvor iz njoka

preispituje svoju nutrinu

osamdeset sedam godina sivila

i dalje razmišlja rastreseno

i neki naglasak nježnosti

ima pobjegao od nje kao konac

koji joj ne dotiče iglu

kao da je htjela razumjeti

kad je vidim istu kao prije

gubim put

ali u ovom trenutku, što drugo mogu učiniti

nego je zabaviti

istinitim ili izmišljenim pričama

kupiti joj novi TV

ili mu dajte njegov štap.

10. Kad majka spava uz dijete, Miguel de Unamuno

Ovaj fragment pjesme Rhymes, Unamuno, evocira blisku vezu koja se javlja između majki i djece. U njoj lirski govornik iskazuje svoje osjećaje prema majci kojoj je vječan spomen.

(...)

2

Kad djevojka spava.majka kraj djeteta

dijete dvaput spava;

kad spavam sanjajući tvoju ljubav

moj vječni san ljulja

ja nosim tvoju vječnu image Vodim

na posljednje putovanje;

otkad sam rođen u tebi, čujem glas

koji potvrđuje ono čemu se nadam.

Tko god tako je želio i tako je bio voljen

on je rođen za život;

život gubi smisao

kad se ljubav zaboravi.

Znam da me se sjećaš na zemlji

jer se ja sjećam tebe,

i kad se vratim onom što tvoja duša zatvara

ako izgubim tebe, izgubit ću sebe .

Dok nisam tebe pobijedio, moja bitka

je bila traženje istine;

ti si jedini dokaz koji ne iznevjeri

moje besmrtnosti .

11. Postoji mjesto na svijetu, Alda Merini

Majčine ruke trebaju biti vječne, da ponovno postanu djeca. Ova prekrasna kompozicija, koja se pripisuje talijanskoj spisateljici i pjesnikinji Aldi Merini, evocira ono mjesto gdje se uvijek želimo vraćati.

Postoji mjesto na svijetu gdje srce kuca brzo,

gdje ostaješ bez daha od emocije koju osjećaš,

gdje vrijeme stoji i nisi više star.

To mjesto je u tvojim rukama gdje tvoje srce ne stari,

dok vaš um nikada ne prestaje sanjati.

12. Mojoj majci, Manuel Gutiérrez Nájera

Ova pjesma meksičkog pisca Gutiérreza Nájere, jednog od preteča književnog modernizma, razotkriva jadikovke