Tema majčinstva je tokom vremena inspirisala mnoge pjesnikinje.

Svako vrijeme je dobro vrijeme da posvetimo nekoliko lijepih riječi majkama, koje iz sebe izvlače ono najbolje, uče nas i inspirišu svaki dan. Iz tog razloga, ovdje vam ostavljamo izbor od 16 komentiranih pjesama , poznatih autora, koje ćete posvetiti svojoj majci i izraziti joj svu ljubav svijeta.

1. Slatkost, Gabriela Mistral

Ljubav prema majci je teško izraziti riječima. U ovoj prelepoj pesmi čileanske pesnikinje Gabriele Mistral, sadržanoj u njenoj knjizi Nežnost (1924), lirski govornik izražava svu ljubav koju oseća prema svojoj majci. Ona odražava onu zajednicu majke i djeteta koja dolazi, čak, iz majčine utrobe.

Majko moja,

nježna majko,

da ti kažem

slatke stvari ekstremne.

Moje tijelo je tvoje

koje si skupila u buket,

neka ti ga promiješa

na krilu .

Ti igraš da budem list

a ja da budem rosa,

i u svojim ludim rukama

suspendiraj me.

Bože moj,

sav moj svijet,

da ti kažem

ljubav moja.

2. Kad porastem, Álvaro Yunque

Među poetskim kompozicijama argentinskog pisca Álvara Yunquea ima i nekoliko dječjih pjesama poput ove. U njemu se kroz dječiju maštu ne izražava samo bratstvo, već i ljubavsina koji u trenutku velikog bola moli za ljubav majku koja mu znači sve. Autor je ovu pjesmu posvetio svojoj majci 1878.

Majko, majko, da znaš

koliko nijansi tuge

imam ovdje!

Da si me čuo i da si vidio

Ovu borbu koja već počinje

Za mene

Rekao si mi da onaj koji plače

Bog voli najviše; što je uzvišeno

Utjeha:

Dođi onda, majko i moli se;

Ako vjera uvijek iskupljuje,

Dođi i moli se

Od vaše djece, onaj koji je najmanje zaslužio

Vašu naklonost

Možda jesam;

Ali kad vidite koje ja patim i trpim

Moraš me voljeti, majko moja

Puno više.

Volim te puno! Tvojim rukama

Ponekad želim ove sljepoočnice

Scijedi

Ne želim više isprazne snove:

Hajde, majko! da ako dođeš

Volim ponovo

Samo, majko, tvoju ljubav,

Nikad, nikad, nije se ugasila

za mene.

Voleo sam te od malena;

Danas... život sam sačuvao

za tebe.

Mnogo puta, kada neki

skrivena tuga proždire

bez milosti,

sjećam se kolijevke

koju si ljuljao u zoru

moj dobi.

Kad se vratim u tišini

Sagnuvši se pod teretom

svog krsta,

Vidiš me, daš mi poljubac

I u mojim tamnim grudima

Svjetlo izvire

Ne želim više počasti;

Samo želim biti smiren

Gdje si ti;

Tražim samo tvoju ljubav;

Želim ti dati svu svojuduša…

Mnogo više.

Sve, sve me je ostavilo;

U grudima gorčina

Odmarao se;

Moji snovi su mi se rugali,

Tvoja ljubav sama, slučajno

Nikad nije pobjegla.

Možda, majko, zabluda,

a da ne zna i ne zna it Šta sam radio?

Uvrijedio sam te.

Zašto, majko, u tom trenutku?

Zašto sam onda, živote moj,

jesam da ne umreš?

Mnogu sam ti tugu nanio,

Zdrava majko, sa svojom ludom

mladošću:

Na koljenima kraj tebe

Danas moja usnica samo priziva

vrlinu.

Ja moram biti ta koja podržava

Umiljaj svoju umornu

Starost;

Ja moram biti taj koji uvijek dolazi

Da pijem tvoj pogled

Jasnoća.

Ako umrem —već imam osjećaj

da ovaj svijet ne bude kasno

Otići ću, —

U borbi daj mi ohrabrenje,

I mom kukavičkom duhu

Daj vjeru.

Nemam ti šta dati;

Prsi mi skaču

Od strasti:

Samo, majko, da volim ti

Već mi treba, već mi treba Srce.

13. Uz mene, Gabriela Mistral

Među pjesmama Gabriele Mistral, nalazi se i ova o majčinstvu. Ova kompozicija evocira sliku majke koja grli svoje novorođenče u svojoj utrobi, koje traži da se ne odvaja od nje.

Velloncito de mi carne

koju sam utkala u svojoj utrobi,

hladno malo runo,

spavaj vezan za mene!

Jarebica spava u djetelini

slušajući tvoje otkucaje srca:

ne uznemiren si mojimŽivjeli,

zaspati vezana za mene!

Drhtava trava

zadivljena živjeti

ne puštaj mi grudi

zaspi vezan za mene!

Izgubio sam sve

sad drhtim i kad spavam.

Ne klizi mi s ruke:

zaspati me pričvrstio!

14. Doña Luz XVII, Jaime Sabines

Prevazilaženje smrti majke može biti veoma težak proces. Meksički pjesnik Jaime Sabines posvetio je ovu kompoziciju svojoj majci, koja je imala veliki utjecaj na njegovu poeziju. U ovim stihovima naslućuje se proces tugovanja lirskog govornika, u odsustvu njegove majke.

Kiša će padati u kišno doba,

že biti ljeti,

Biće hladno na zalasku sunca.

Umrijet ćeš opet hiljadu puta.

Procvjetat ćeš kad sve procvjeta.

Ti si ništa, niko , majko.

Isti trag ostaće od nas,

seme vetra u vodi,

kostur lišća na zemlji.

Na stenama, tetovaža iz senke,

u srcu drveća reč ljubav.

Mi smo ništa, niko, majko.

To beskorisno je živjeti

ali je beskorisnije umrijeti.

15. Majko, odvedi me u krevet, Miguel de Unamuno

Španski pisac Miguel de Unamuno posvetio je dio svog stvaralaštva poeziji. U ovoj kompoziciji lirski govornik traži od majke da pođe s njim prije spavanja. U njemu se opaža brigada majke obezbede svojoj deci i smirenje koje samo one prenose da zaspu.

Majko, odvedi me u krevet.

Majko, odvedi me u krevet,

Mogu Ne ustaj.

Dođi sine, Bog te blagoslovio

i ne daj da padneš.

Ne napuštaj me,<1

pjevaj mi tu pjesmu.

Mama mi je pjevala;

kao djevojčica sam je zaboravila,

kad sam te držala na grudima

Sjetio sam se s tobom.

Šta pjesma kaže, majko moja,

šta kaže ta pjesma?

Ne kaže, sine moj, moli,

molite riječi od meda;

molite riječi iz snova

koje ništa ne govore bez toga.

Jesi li ovdje, majko moja?

Zašto ne uspevaš da vidim...

Ovde sam, sa tvojim snom;

Spavaj sine moj, sa verom.

16. Pokloni, Luis Gonzaga Urbina

Ova pjesma meksičkog autora Luisa Gonzage Urbine posvećena je njegovim roditeljima. U njemu lirski govornik ističe sposobnosti koje je naslijedio od svakog od njih, a posebno od majke, koja ga je ispunila nježnošću, ljubavlju, slatkoćom i vitalnošću. Naučio ga je da cijeni najljepše detalje u životu.

Moj otac je bio jako dobar: pružio mi je svoju naivnu

radost; njegova ljubazna ironija

: njegova nasmijana i mirna iskrenost

Njegova velika ponuda! Ali ti, majko moja,

dala si mi dar svoje meke boli.

Stavila si u moju dušu bolesnu nježnost,

nervoznu i neumornu čežnju za ljubavlju ;

theskrivena želja za vjerovanjem; slast

osjećanja ljepote života i sanjarenja.

plodnog poljupca koji su dva bića jedno drugom dala

radosno i tužno - za sat vremena ljubavi,

rodila se moja neskladna duša; ali ti si, majko,

koja si mi dala tajnu unutrašnjeg mira.

Na milost i nemilost vjetrovima, kao razbijen čamac

ide, pati, duh; Očajno, ne.

Srećna smirenost malo po malo nestaje;

ali preko osmeha koji mi je otac poklonio, suza koju mi ​​je dala majka

teče iz moje oči mi je dao.

17. Vječna ljubav, Gustava Adolfa Bécquera

Najreprezentativniji pjesnik španjolskog romantizma napisao je prekrasne ljubavne pjesme. Iako u ovoj rimi lirski govornik izražava vječna osjećanja prema svojoj voljenoj, njegovi stihovi savršeno opisuju i sinovsku ljubav.

Ljubav prema majci je, kako kaže ova pjesma, nemoguće ugasiti.

Sunce se može zauvijek zamagliti;

more može presušiti u trenu;

osovina zemlje se može slomiti

kao slab kristal.

Sve će se dogoditi! Smrt me može

pokriti svojim pogrebnim krepom;

ali plamen tvoje ljubavi nikada neće moći da se ugasi u meni.

Bibliografske reference:

• de Castro, R. (2021). Mojoj majci . Saga.
• od Unamuno, M. (2021). Miguel de Unamuno: Kompletna djela . Wisehouse.
• Neruda, P. (2010). Sumrak . Losada.
• Poe, E. A. (2019). Tišina i druge pjesme (A. Rivero, Trad.). Nordijske knjige
• Sabines, J. (2012). Poetska antologija . Fond ekonomske kulture.

Mama: kad porastem

napravit ću ljestve

toliko visoko da seže do neba

da ide i hvata zvijezde.

Napunit ću džepove

zvijezdama i kometama,

i sići ću da ih podijelim

djeci u školi.

Za tebe ću donijeti,

mama, pun mjesec,

za rasvjetu kuće

bez trošenja struje.

3. Mojoj majci, Edgar Allan Poe

Američki pisac, Edgar Allan Poe, također je posvetio pjesmu svojoj usvojiteljici. Prerana smrt njegove biološke majke značajno je uticala na njegov rad. U ovoj kompoziciji on pominje oboje, ali u njoj ističe ljubav koju je iskazao prema Francisu Allanu, jer je mnogo više od njegove majke.

Jer vjerujem da je na nebesima, iznad,

anđeli koji šapuću jedni drugima

ne nalaze među svojim riječima ljubavi

nijednu tako odanu kao "Majka",

Uvijek sam ti davao to ime,

Ti koja si mi više od majke

i ispuniš moje srce, gdje te smrt

stavi, oslobodi dušu Virdžinije.

Moja sopstvena majka, koja je umrla vrlo brzo

bila je nista vise od moje majke, ali ti si

majka onog koga sam voleo,

i tako si drazi od toga ,

kao što je beskrajno moju ženu

duša moja voljela više od sebesama.

4. Amor, Pabla Nerude

Ova Nerudina pjesma, s ljubavnom tematikom, dio je njegove početne faze u poeziji. U ovoj kompoziciji, sadržanoj u zbirci pjesama Crepusculario (1923), lirski govornik izražava ljubav koju osjeća prema svojoj voljenoj. Obožavanje koje osjeća prema njoj je takvo da poželi da mu je bio rođeni sin.

Ženo, bio bih tvoj sin, da pijem

mlijeko iz tvojih grudi kao iz izvora ,

što te gledam i osjećam pored sebe i imam te

u zlatnom smijehu i kristalnom glasu.

što te osjećam u svojim venama kao Boga u rijeke

i obožavam te u tužnim kostima prašine i kreča,

jer će tvoje biće proći bez bola pored mene

i da li bi izašlo u strofu? Čišćenje od svakog zla.

Kako bih znao da te volim, ženo, kako bih znao

da te volim, voleo te kao što niko nikad nije znao!

Umrijeti i dalje te voljeti više.

I dalje te voljeti sve više i više.

5. Majčin savjet, Olegario Víctor Andrade

Mame su često te koje najviše poznaju svoju djecu. To saučesništvo majke i djeteta može biti teško izraziti riječima. Autor rođen u Brazilu, Olegario Víctor Andrade, napisao je pjesmu o ovoj neobjašnjivoj vezi između majki i duša njihove djece. Pjesma koja nas podsjeća da su majke uvijek tu, iu dobrom i u zlu.

Dođi ovamo, mama mi je slatko rekla

istinadan,

(još mi se čini da čujem rajsku melodiju u okruženju

njenog glasa).

Dođi i reci mi šta čudno uzrokuje

iščupaju tu suzu, sine moj,

što ti visi sa trepavica koje ti drhte

kao zgrušana kap rose.

Imaš sažaljenja i kriješ se to od mene:

zar ne znaš da i najjednostavnija majka

može čitati dušu svoje djece

kao što ti čitaš bukvar?

Hoćeš da pogodim šta osećaš?

Dođi ovamo, ježicu,

da ću sa par poljubaca u čelo

rastjerati oblake sa tvoje nebo.

Prhnula sam u plač. Ništa, rekao sam mu,

ne znam uzrok mojih suza;

ali s vremena na vrijeme me srce stisne

i plačem!... <1

Zamišljeno je pognula čelo,

zenica joj je bila uznemirena,

i brišući oči i moje,

rekla mi je mirnije:

Uvijek zovi svoju majku kada patiš

ona će doći mrtva ili živa:

ako je na svijetu da podijeli tvoje tuge,

a ako ne, da te utješim odozgo.

I to činim kada nesreća

kao danas poremeti mir mog doma,

zazivam ime moje voljene majke,

i tada osjetim kako mi se duša širi!

6. Milovanje, Gabriela Mistral

Nema većeg utočišta od naručja majke. Gabrijela Mistral je napisala pesme poput ove, u kojima hvata sliku majke koja ljubi, brine i štiti svog sina u naručju. Jedan odnajnježnije i najplemenitije geste ljubavi koje mogu biti na svijetu.

Majko, majko, ti me ljubiš,

ali ja tebe ljubim više,

i roj od mojih poljubaca

ne da ti ni da pogledaš...

Ako pčela uđe u ljiljan,

ne osjećaš kako leprša.

Kad sakriješ svog sinčića

ne čuješ ga ni kako diše...

Gledam te, gledam te

a da se ne umorim gledanja,

pa kakvo lijepo dijete vidim

oči ti se pojavljuju...

Jezerce kopira sve

ono što gledaš;

ali imaš curice u

svom sinu i ništa drugo.

Male oči koje si mi dao

moram ih potrošiti

prati vas dolinama,

po nebu i uz more...

Možda će vas zanimati i: 6 temeljnih pjesama Gabriele Mistral

7 . Sinovska ljubav, Amado Nervo

Ova pjesma Amada Nerva, jednog od najvećih predstavnika špansko-američkog modernizma, posvećena je njegovim roditeljima. Lirski govornik izražava obožavanje majke i oca. Oni su ti koji ga uvek prate u dobrim i lošim trenucima, a takođe i koji su ga naučili da bude ljubazan i srećan.

Obožavam svoju dragu majku,

I ja obožavam svog oca ;

niko me ne voli u životu

kao što zna da me voli.

Ako spavam, čuvaju moj san;

ako Plačem, tužni su oboje;

ako se smijem, lice mu se smiješi;

moj smijeh je sunce za njih.

JaOboje sa ogromnom nežnošću uče

da budu dobri i srećni.

Moj otac za moju borbu i misli,

moja majka se uvek moli za mene.

Možete pročitati i: Poema In Peace od Amada Nerva

8. Ay!, kada djeca umru, Rosalije de Castro

Ova elegična kompozicija dio je jednog od prvih djela galicijske autorice Rosalíe de Castro, koje nosi naslov Mojoj majci ( 1863).

U ovoj pjesmi on se bavi temom smrti i tjeskobe koju smrt djeteta uzrokuje za majku. Lirski govornik istražuje i sopstvenu bol, aludirajući na trenutak smrti sopstvene majke.

I

Oh!, kada umiru deca,

rane aprilske ruže,

majčinog nežnog plača

bdije nad vječnim snom

Niti u grob idu sami,

o vječna patnja

majke, prati sina

u beskrajne krajeve.

Ali kad majka umre,

jedina ljubav koja je ovdje ;

oh, kad majka umre,

sin treba da umre.

II

Imao sam slatku majku,

Daj Bože ja,

nježniji od nježnosti,

više anđeo od mog dobrog anđela.

U njegovom ljubavnom krilu,

zvučalo je... himeričan san!

da napusti ovaj nezahvalni život

tihom zvuku njihovih molitava.

Ali moja slatka majko,

srce joj je mučno,

nježnost i bolovi,

o!, topili su se u njegovim grudima.

Uskorotužna zvona

dala su vjetru svoj odjek;

umrla mi je majka;

osjetio sam kako mi prsa paraju.

Bogorodica od milosrđa,

bilo je pored mog kreveta...

Imam još jednu majku na visini...

zato nisam umrla!

9. La madre ahora, Mario Benedetti

Ova kompozicija urugvajskog pjesnika Maria Benedettija sadržana je u zbirci pjesama Ljubav, žene i život (1995.), kompilaciji ljubavnih pjesama.

Ova autorova lična pjesma evocira uspomene na njegovu majku, svjedoka teških društvenih i političkih zbivanja u svojoj zemlji. Aludira na period od 12 godina, koliko je autor proveo u egzilu. U ovim stihovima, oči njegove majke, koja je ostala neozlijeđena na tom nemirnom mjestu, su kao njegove.

Prije dvanaest godina

kada sam morao otići

ostavio majku kraj njenog prozora

gleda u aveniju

sad je vraćam

samo sa razlikom od štapa

dvanaest godina je prošlo <1

ispred njegovog prozora neke stvari

paradiraju i racije

učeničke bijege

gomile

bijesne šake

i isparenja suze

provokacije

pucnjeva

zvanične proslave

tajne zastave

žive oporavljene

nakon dvanaest godina

moja majka je i dalje na svom prozoru

gleda u aveniju

ili je možda ne gleda

samo pregledava svoju unutrašnjost

Ne znam da krajičkom okaili od prekretnice do prekretnice

ne trepnuvši

sepia stranice opsesije

sa očuhom koji ga je natjerao

da ispravlja nokte i nokte

ili sa mojom bakom Francuskinjom

koja je destilirala čarolije

ili sa svojim nedruštvenim bratom

koji nikad nije htio raditi

Zamišljam toliko obilaznica

kada je bila upravnica radnje

kada je pravila dječju odjeću

i neke šarene zečeve

koje su svi hvalili

moju bolesnu brat ili ja sa tifusom

moj otac dobar i poražen

tri ili četiri laži

ali nasmejan i blistav

kada je izvor bio iz njoka

ona pregledava svoju nutrinu

osamdesetsedam godina sivila

stalno razmišlja ometeno

i neki naglasak nježnosti

da li ima pobegao joj kao konac

koji joj ne susreće iglu

kao da je htela da je razume

kad je vidim istu kao i pre

gube aveniju

ali u ovom trenutku, šta drugo mogu učiniti

nego da je zabavim

istinitim ili izmišljenim pričama

kupim joj novi TV

ili mu daj njegov štap.

10. Kada majka spava pored djeteta, Miguel de Unamuno

Ovaj fragment pjesme Rhymes, Unamuno, evocira blisku vezu koja se javlja između majke i djece. U njemu lirski govornik izražava svoja osećanja prema majci kojoj je večno sećanje.

(...)

2

Kad devojka spavamajka pored djeteta

dijete spava dva puta;

kad spavam sanjam tvoju ljubav

moj vjecni san stijene.

nosim tvoj vjecni image Vodim

na posljednje putovanje;

otkad sam rođen u tebi, čujem glas

koji potvrđuje ono čemu se nadam.

Ko god želio je tako i tako je bio voljen

rođen je za cijeli život;

život gubi smisao samo

kada se ljubav zaboravi.

Znam da me se sećaš u zemlji

jer se sećam tebe,

a kad se vratim u onu koju tvoja duša ograđuje

ako te izgubim, izgubim sebe .

Dok te nisam pobijedio, moja bitka

bila je traženje istine;

ti si jedini dokaz koji ne propada

moje besmrtnosti .

11. Ima mjesta na svijetu, Alda Merini

Majčine ruke trebaju biti vječne, da ponovo postanu djeca. Ova prekrasna kompozicija, pripisana italijanskom piscu i pjesniku Aldi Meriniju, evocira ono mjesto na koje se uvijek želimo vraćati.

Postoji mjesto na svijetu gdje srce kuca brzo,

gdje ostaješ bez daha od emocija koje osjećaš,

gdje vrijeme staje i više nisi star.

To mjesto je u tvojim rukama gdje je tvoje srce ne stari ,

dok tvoj um nikad ne prestaje sanjati.

12. Mojoj majci, Manuel Gutiérrez Nájera

Ova pjesma meksičkog pisca Gutiérreza Nájere, jednog od preteča književnog modernizma, razotkriva žaljenje